Izložba
je otvorena 22. ožujka povodom Svjetskog dana voda u izložbenom prostoru
Centra "Coning" u Varaždinu, Pavlinska 5/II, na izložbi je sa
svojim radovima sudjelovao i Siniša Golub, član Fotokluba Varaždin.
 |
|
Siniša
Golub
|
Voda, Život, Put
Koliko
smo puta u životu sa zavišću pomislili na vodu !
Na
njenu bistrinu, pokretljivost, supstancijalnost, blagotvornost, moć očišćenja
i okrjepe, živodajnost, oduhovljenost. Zaista : što bi se u čovjeku moglo
prispodobiti s darežljivim i krepkim proljetnim pljuskom, koji dolazi kao
blagoslov s nebesa; što u Ljudskoj naravi ima snagu i nezaustavljivost bujice
koja nadire kroz zelenilo poslije snijega; na čemu bi se mogla graditi analogija
izmedu naših prolaznih egzistencija i drevnosti neke goleme, zmijolike,
zapjenjene i virovite rijeke, ukopane u svom pradavno izrovanom koritu ?
Voda
ima svoj život, ona sama odabire svoj put. Štoviše, voda j e s t život,
ona je jedno od četiri tvoračka načela, vječiti y i n, beskonačna u mogućnostima.
Cijeli "lanci" organizama i životnih oblika o njoj ovise, uronjeni su u
njenu materičnu toplinu, zaogrnuti njenim pulsirajućim omotačem. Tu se prenose
dodiri, hrana, energije, svjetlost, vibracije, sve je jedna beskrajna, zadivljujuća,
Swedenborgovska correspodentia. Pored vode, uz vodu, na tragu njena traga,
vlada opća kliktavost: zelenilo, cvjetovi, trske, šaš, skulpturalni oblici
vrba, ptice i njihove letačke krivulje, strukture, rasteri, arhitektonika
koja ovisi o nagibu svjetla, pritoku snage iz podzemlja. lako poriče svaki
stabilni ustroj, voda neprestano daje naloge rasta, formativne diktate.
Na
svom putu (gdje joj se narodi klanjaju, a civilizacije duguju svoju opstojnost),
voda nas uči Jednom sakralnom načelu: da je bitak neuništiv, jer svaka kapljica
sadržava sve odlike cjeline, i potencijalno se ponovo može pretvoriti u
nju. Tako se osjetljivima na metaforu u slici vode obznanjuje teocentrična
slika svijeta, jer što smo drugo, negoli kapi u oceanu božje milosti, atomi
u eteričnom strujanju koje dolazi iz višega svijeta? Dakako; svaki promišljateljski
i autorski pristup fenomenu donijet će poneko novo gledište, novu spoznaju.
U ovoj prigodi, našu tezu oprimjenjuju fotografije vode (rijeke) iz tri
individualna rakursa, ujedinjene spoznajom da će D r a v i uskoro trebati
svaki, pa i najmanji zagovor, ako nam je doista stalo do njena opstanka.
Izložba Voda, Život, Put posvećena je našoj zavičajnoj rijeci i ima značaj
ekološkog apela upućenog svima koji žele vidjeti, čuti i djelovati.
Tri
pogleda u istom pravcu
Nikola Wolf
transcendira motiv, prožima ga tajanstvom. Izbjegava "razgledničku" optiku,
zanima ga ono što traje kratko i predstavlja povlasticu za oko: magla nad
rijekom, led u raspuklinama zemlje, proboj sunčanih zraka kroz hladan zrak,
nakupine blata nalik na polegle pliskavice, mozaik od pocakljenoga šljunka
na riječnom dnu, oko kojega teku ornamentalne šare i nabori.
Taj
je pristup temeljno l i r i č a n (dakle: metaforičan), te se svaka fotografija
doima kao posveta rijeci: bljeskovit doživljaj pretočen u vizualni h a i k
u . Kao takav, istodobno je dokument ali i "varka srca plamena" (Petrarca)
u kome Drava ima posebno, uvijek povlašteno mjesto.
*
Siniša Golub
zahvaća raspon od eksplicitnog do melankoličnog. Njegov naglašeni ekologistički
stav stavlja motiv u službu ideje, a poruke su često opominjućeg i zlogukog
sadržaja. Voda se "bori za dah", svrdla kroz blato i krčevinu, pokušava famoznim
"biološkim minimumom" (što joj ostavlja čovjek) održati nekadašnji profil
biotopa. Iako već gotovo pokorena, ta se voda ne predaje, u njoj obitava duh
pretpotopnog čudovišta, p o z o j a, koji je "kamen, voda, zrak i ogenj",
samotvorac i vječnoživac, sposoban uskrsnuti sve dotle, dok na zemlji obitava
i najmanji njegov dio.
Golubov
aktivizam i briga za baštinu sretno su spojeni s daškom romantičnosti, pa
nam u opuštenijoj varijanti znade dočarati vrlo mekane, "baršunaste" prikaze
krajobraza, uhvaćene na inzularnom zemljovidu između dviju rijeka-Ljepotica,
Mure i Drave.
*
Emil Flajšman
u profinjenom se stilu, s izvorno s l i k a r s k i m pristupom pozicionira
unutar trojne kolekcije. Zanima ga anomalno savršenstvo vode (što shvaćamo
kao "odstupanje od pravila, reda i oblika"), dakle njena iskonska odlika.
On umješno komponira prizor, s lakoćom izdvaja s t r u k t u r e, igra se
s objektom i njegovim odrazom, upućujući nas na mogućnost transmutacije -
koja pak stoji u osnovi svake kozmologije.
Kod
njega fascinacija uvijek prethodi registraciji, što objašnjava velik broj
izvanserijskih snimaka u tematskim skupinama. Dodatno, kvalitetu fotografije
čini i jedan poseban dinamizam, način na koji se prostorne silnice ukrštaju,
fokusiraju i raspršuju pred autorovim "trećim okom". Čini se da su Flajšmanovi
kadrovi naprosto "ozvučeni", toliko je jaka njihova ritmička sastavnica. Fotografije
inspirirane rijekom, ali s dozom artizma koji osvaja, tako stvaraju novu topografiju,
po "edenskim natruhama" bližu prošlosti, nego sadašnjosti.
Sadašnjost,
naime, pripada strojevima, smeću, regulacijama, korisničkim opsesijama, prepotenciji
osiljenoga "gospodara prirode". Umjetnost stoji tu negdje, kao krhki mostobran.
Hoćemo
li povjerovati njezinim argumentima ?
Organizatori izložbe:
Pokret prijatelja prirode "Lijepa
naša" - Ogranak VaraždinEkološka
udruga "Franjo Koščec" - VaraždinEkološko
društvo KoprivnicaZEO
- "Nobilis" - Čakovec"Vibor"
d.o.o.
Sponzori:
"Varkom" d.d., "Vindija"
d.d., "Ekos" d.o.o., Foto - Merlić
