(KRAJNJI CILJ SVAKOG PUTOVANJA JE POVRATAK KUĆI)
U sklopu raznovrsnih djelatnosti usmjerenih prema svima koji se interesno udružuju, unapređuju svoj interes za fotografiju i onima za koje se pretpostavlja da ih ta djelatnost zanima ili pak žele o njoj biti obaviješteni, Hrvatski je fotosavez unatrag nekoliko godina pokrenuo više radionica za mlade.
Razloga za organizaciju ovakvih oblika stjecanja znanja namijenjenog najmlađima ima nekoliko.
Na prvom je mjestu činjenica da je u hrvatskom školskom sustavu fotografija tek na marginama svakog interesa. Ta je vrsta djelatnosti, kao i cjelokupni fenomen fotografske slike, prepuštena malobrojnim entuzijastima. Fotografija je, tako, fiktivno postavljena negdje između dvojbe: je li to tehnika ili likovna disciplina.To je naoko težak problem ostavljen po strani svakog ozbiljnijeg edukacijskog pristupa jer, eto, svatko danas može fotografirati. Samoedukacija nije prezahtjevna i tim se "hobijem" dakle može, pa i bavi se, veliki broj ljudi.
Na drugom mjestu razloga je uočena činjenica da se u području fotografije i njezine tehnologije stvari brzo i korjenito mijenjaju, a edukacija za tim događajima značajno kasni.
Na trećem mjestu je činjenica da se Hrvatska kao mlada, u Europu ne integrirana država, uz svu dobru volju, ne može nositi sa suvremenim dinamičnim razvojem, poglavito ne sa europskim integracijskim procesima, pogotovo ako postoji dilema oko udjela svog nacionalnog integriteta, svoje specifične kulture u sveopćoj globalizaciji koja na stanovit način potire specifičnosti pojedinih malih naroda.
Iz te tri osnovne konstatacije, a na temelju opće prihvaćena mišljenja da fotografija - uz ostale vizualne medije - jest globalno razumljiv "jezik", bilo je moguće osmislit programe koji će svojim sadržajima zahvatiti sve spomenute aspekte položaja fotografije u nas, dakako sa internacionalnom povijesnom vrijednosti. Radionice koje su ostvarene tijekom 1999., ako se malo pažljivije pogleda njihov sadržaj, mjesta realizacije, broj sudionika i gradovi iz kojih su došli ili u kojima smo ih posjetili, zahvatile su, nadamo se, bitne elemente zbog kojih te radionice organiziramo.
Protežnost radionica od nacionalnih do internacionalnih, prezentacija na iste te dvije razine, uključenost u projekte Vijeća Europe i sudjelovanje u svim bitnijim razgovorima na tim razinama dokazuju to da su i drugi prepoznali značaj i zanimljivost ovih radionica i njihove rezultate.
Tako smo na stanovit način zaokružili, a nadamo se i opravdali ovu našu djelatnost, vjerujući da je to prinos kulturnim potrebama Republike Hrvatske.
I na kraju, kada kažemo da smo nešto zaokružili, mislim prije svega da se prijelaz iz 1999. godine prema eto sad već 2000. nije dogodio samo na nekoj mitsko-simboličnoj razini, već i tako što za ovu godinu naše radionice mijenjamo i unapređujemo. Nadamo se tako novim pitanjima i odgovorima jer taj zadatak pred sve nas postavlja sama fotografija u osvit novog milenija. Želimo krenuti na putu ka novom relativno nepoznatom, mada smo svjesni toga da je krajnji cilj svakog putovanja povratak kući.
Vladimir Gudac, prof.,
Predsjednik Odbora za rad s mladima Hrvatskog fotosaveza
